Biografija

Pic 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SećanjaPic 2

Kuhinja, trpezarija, dnevni boravak, kupatilo (kada se unese plehano korito) i spavaća soba – sve u jednom. Moglo bi se reći da je to bila i kotlarnica, jer se na šporetu uvek nalazio veliki, pocinkovani lonac, pun veša, koji se iskuvavao. Da li mi nismo imali poklopac za taj lonac, ili on nije predvidjen "tehnologijom" iskuvavanja, uglavnom, para je kuljala iz njega, kao iz lokomotive, šireći miris domaćeg sapuna. Imao sam utisak da je i baba sastavni deo tog šporeta, jer je neprestano sedela kraj odškrinutih vrata ložišta, kako bi dim cigarete odlazio u odžak, da ne smeta dedi, astmatičaru!
Sedeo sam na kauču, u pižami "na mede", baš na onom mestu gde su opruge najviše propale i pokušavao sa sestrom da uživo izvedem gegove iz crtanog filma, koji smo upravo odgledali. Mama je pokušavala da nas smiri, kako bi deda mogao da čuje dnevnik. S metlom i djubrovnikom u rukama, pretila je da će i nas da počisti, zajedno sa mrvicama hleba, crvenim od "Aleve" paprike!
Pojavljivanje oca na vratima je poremetilo uobičajeni večernji ritual i svi smo, u trenu, bili oko njega. Voleo sam taj miris nafte, kojim su bili natopljeni on i pokloni, nakon dugog boravka u kamionskoj kabini. Mada je moj jedanaesti rodjendan bio daleko, te večeri mi je bio namenjen poseban poklon, koji sam dugo priželjkivao, a video sam ga samo na TV-u. Otac je zvanično, kao da mi uručuje nekakvu plaketu, ali ipak uz gest "evo, kad toliko želiš" dao USNU HARMONIKU!
Prineo sam je ustima i zasvirao "Fijaker stari"...